Zašto pojedini bušači rade „na brzinu“ kompresorom, ne brinući o kvalitetu bunara?

1. O čemu se radi?

Kada govorimo o bušenju bunara, posebno za potrebe vodosnabdevanja domaćinstava ili industrijskih objekata, kvalitet izvedenog posla mora biti na prvom mestu. Međutim, u praksi se sve češće viđa pojava da pojedini bušači, kako bi uštedeli vreme i smanjili troškove, pribegavaju metodi tzv. „na brzinu“ bušenja pomoću kompresora. Ovakav pristup često rezultira nekvalitetnim bunarima, smanjenim kapacitetom, kratkim vekom trajanja i brojnim tehničkim problemima.

Fenomen brzog bušenja kompresorom nije nov, ali je postao sve dominantniji u poslednjih nekoliko godina. Razlog se krije u kombinaciji tržišnog pritiska, nedostatka stručnog nadzora i neinformisanosti investitora. Nažalost, posledice ovakvih postupaka najčešće snose krajnji korisnici, koji ubrzo nakon izgradnje bunara uočavaju pad pritiska, smanjenje protoka ili čak kontaminaciju vode.

U ovom tekstu detaljno ćemo objasniti kako funkcioniše bušenje kompresorom, zašto neki bušači biraju ovu metodu i koje su posledice ukoliko se zanemari kvalitet izvedbe.

2. Kako se to radi?

2.1. Osnovna metoda bušenja kompresorom

Bušenje kompresorom, poznato i kao pneumatsko bušenje, podrazumeva korišćenje visokopritisnog vazduha za razbijanje i izbacivanje stenske mase iz bušotine. Proces se obično odvija pomoću pneumatskog čekića (engl. down-the-hole hammer – DTH), koji se montira na kraj bušačke garniture. Kompresor pod visokim pritiskom (najčešće 15–25 bara) ubacuje vazduh u bušotinu, čime se omogućava rad čekića i izbacivanje izlomljenog materijala.

Ova metoda je efikasna u tvrdim stenama, gde bušenje rotacionim alatima ne daje zadovoljavajuće rezultate. Međutim, kod bušenja bunara za vodu, gde se često prolazi kroz slojeve različite granulacije (šljunak, pesak, ilovača), korišćenje isključivo kompresora bez dodatne obrade može biti vrlo problematično.

2.2. „Na brzinu“ pristup – šta podrazumeva?

Pod „na brzinu“ bušenjem smatra se scenerio u kojem izvođač:

– koristi samo kompresor bez prateće bušačke tečnosti (blata),
– ne ugrađuje zaštitne cevi u skladu sa standardima,
– ne ispira bušotinu nakon završetka radova,
– ne testira bunar na kapacitet i kvalitet vode,
– ne vodi odgovarajuću bušačku dokumentaciju.

Takav pristup omogućava bušaču da završi radove u roku od 1–2 dana, umesto standardnih 4–7 dana, koliko je potrebno za kvalitetan bunar. Takođe, troškovi se smanjuju jer se ne koriste skupi materijali (filter cevi, šljunak, bentonit), a angažovanje stručnog kadra se svodi na minimum.

2.3. Gde je problem?

Problem leži u činjenici da bušenje bunara nije samo mehanički proces. To je kompleksan geotehnički zadatak koji zahteva razumevanje litološke kolone, hidrogeoloških uslova i pravilnog dizajna bunara. Kada se bušenje svede na „razbijanje stene“ kompresorom i postavljanje cevi bez odgovarajućeg filtriranja i cementiranja, dobijamo strukturu koja možda na prvi pogled funkcioniše, ali ne zadovoljava ni minimalne tehničke standarde.

3. Šta se dešava ako to ne uradimo?

3.1. Gubitak kapaciteta bunara

Jedna od prvih posledica loše izvedenog bušenja jeste smanjenje kapaciteta bunara. Bez pravilno postavljenih filtera i peskolova, sitne čestice ulaze u cev, talože se i smanjuju slobodni presek. To dovodi do sve manjeg protoka vode, povećane potrošnje energije pumpi i, u krajnjem slučaju, do zagušenja bunara.

Bušotine izvedene bez pravilne filtracije često imaju inicijalno dobar protok, ali u roku od nekoliko meseci dolazi do drastičnog opadanja protoka. U ekstremnim slučajevima, bunar postaje potpuno neupotrebljiv.

3.2. Kontaminacija vode

Bez pravilne zaštite, bunar postaje otvoren kanal za prodiranje površinskih voda, bakterija i hemikalija. Odsustvo cementnog prstena i neadekvatno zaptivanje između slojeva omogućava vertikalnu migraciju zagađivača. To je posebno opasno u poljoprivrednim i industrijskim zonama, gde se u podzemne vode lako mogu infiltrirati pesticidi, nitrati i teški metali.

Korisnici često prijavljuju neprijatan miris, boju ili ukus vode već nakon nekoliko meseci. Analize pokazuju prisustvo bakterija (E. coli), amonijaka i organskih onečišćenja. U takvim slučajevima, sanacija je skupa ili čak nemoguća.

3.3. Kratak vek trajanja

Kvalitetno izveden bunar ima očekivani radni vek od 20–30 godina, uz redovno održavanje. Bunar izveden „na brzinu“ jedva preživi nekoliko sezona. Česta su oštećenja cevi zbog lošeg materijala, kolapsi zidova bušotine i propadanje konstrukcije.

Popravke su ograničene, jer većina ovakvih bunara nije dokumentovana, nema precizne podatke o dubini, slojevima i prečniku. U većini slučajeva, jedina opcija je bušenje novog bunara.

3.4. Tehnički i pravni problemi

Sa aspekta zakonodavstva, bušenje bunara podleže brojnim propisima. Svaka bušotina mora imati tehničku dokumentaciju, elaborat i ateste za ugrađeni materijal. Izvođači koji rade mimo pravila izlažu sebe i investitora zakonskim posledicama.

U slučaju inspekcijskog nadzora ili prijave, investitor može biti kažnjen zbog korišćenja neregistrovanog objekta. Takođe, bunari izvedeni bez dozvole ne mogu se koristiti za legalno priključenje sistema za navodnjavanje ili industrijsku upotrebu.

3.5. Finansijska šteta

Iako „na brzinu“ bušenje deluje jeftinije, dugoročno postaje višestruko skuplje. Troškovi popravke, zamene pumpe, sanacije i ponovnog bušenja često prevazilaze originalnu cenu bunara. Investitor ostaje bez vode u najkritičnijem trenutku – tokom sušnih perioda ili u sezoni navodnjavanja.

Najveću štetu trpe domaćinstva i poljoprivredna gazdinstva koja zavise od stabilnog vodosnabdevanja. U mnogim slučajevima, bunar koji je urađen „na brzinu“ mora biti potpuno napušten.

Zaključak

Bušenje bunara je tehnički i stručni posao koji zahteva znanje, iskustvo i odgovornost. Iako metoda bušenja kompresorom ima svoje mesto i koristi se u određenim hidrogeološkim uslovima, njeno nekritičko i nestručno korišćenje dovodi do ozbiljnih problema.

Pojedini bušači, vođeni kratkoročnom zaradom, koriste „na brzinu“ pristup koji ne uključuje ni minimalne tehničke standarde. Takva praksa dovodi do lošeg kvaliteta bunara, kratkog veka trajanja, kontaminacije vode i finansijskih gubitaka.

Krajnji korisnici treba da budu svesni rizika i da zahtevaju dokumentaciju, garanciju i poštovanje propisa. Kvalitetan bunar nije samo trošak – to je investicija u sigurnost, zdravlje i budućnost.

Tehničke preporuke za investitore

  • Angažujte registrovane izvođače sa iskustvom i referencama.
  • Zatražite predmer i predračun radova pre početka bušenja.
  • Insistirajte na korišćenju filter cevi, šljunka i zaptivanja cementnim prstenom.
  • Tražite izveštaj o bušenju sa litološkom kolonama i parametrima vode.
  • Ne prihvatajte radove koji se završavaju za jedan dan bez ispiranja i testiranja bunara.

Kontakt informacije

Za više informacija, obratite se stručnom timu na:

Bunar.rs
Telefon: 064 669 4209