Skriveni trikovi bušača koji rade kompresorom za brzi profit

1. O čemu se radi?

Bušenje bunara kompresorom je danas jedna od najčešće korišćenih metoda u Srbiji i regionu. U pitanju je efikasan i brz način da se dođe do podzemne vode ili geoloških slojeva, ali iza te efikasnosti često stoje skriveni trikovi koje koriste iskusni bušači. Neki od tih trikova su rezultat višegodišnjeg iskustva i terenskog rada, dok su drugi osmišljeni sa ciljem bržeg profita – često na štetu kvaliteta izvedenih radova.

U ovom tekstu, detaljno ćemo objasniti šta su ti trikovi, kako se primenjuju i koje posledice mogu imati ako se izostave ili primene pogrešno. Takođe ćemo razmotriti etičke i tehničke aspekte ovakvog pristupa bušenju, kako bi i laici i stručnjaci bolje razumeli šta se dešava « iza kulisa ».

Kompresorsko bušenje koristi snažne zračne kompresore koji pod visokim pritiskom ubrizgavaju vazduh kroz alatku za bušenje (najčešće čekić sa pneumatskim pogonom), čime se istovremeno razbijaju i izbacuju stene i zemljani materijal. Ova metoda je pogodna za različite tipove terena, posebno za čvrste stenske mase, ali i za peskovite i šljunkovite slojeve – ako se primeni pravilno.

Međutim, u praksi, mnogi izvođači koriste trikove koji im omogućavaju da završe posao brže, koriste manje materijala ili opreme, a da pri tome naplate punu cenu. Iako to na prvi pogled može delovati kao veština ili domišljatost, često dovodi do problema na srednji i dugi rok.

2. Kako se to radi?

Skriveni trikovi koje koriste bušači obuhvataju više faza rada: od procene lokacije, preko samog bušenja, pa sve do završnih radova i predaje bunara korisniku. U nastavku su najčešće tehnike koje se koriste za brži profit.

2.1. Trikovi pri izboru lokacije

Jedan od prvih trikova jeste „procena“ lokacije bez adekvatne hidrogeološke analize. Umesto da se koristi prethodna dokumentacija, karta podzemnih voda ili seizmička istraživanja, bušači često oslanjaju na iskustvo ili čak pogađanje. Klijentu se predstavi da je voda „sigurna“ na određenoj dubini, iako takva garancija ne postoji.

Na ovaj način, bušač može brzo da počne radove bez dodatnih troškova i analize, a ako voda ne naiđe – uvek postoji opravdanje u vidu „neočekivanih geoloških uslova“.

2.2. Skraćivanje dubine bušenja

Jedan od najčešćih trikova je bušenje plićeg bunara nego što je predviđeno. Na primer, korisniku se obeća bunar od 60 metara, ali se u stvarnosti buši samo do 45 metara. Pošto većina klijenata nema način da proveri stvarnu dubinu (osim ako ne angažuje nezavisnog inspektora), ovaj trik prolazi neprimećeno.

Bušač na ovaj način štedi vreme, gorivo, habanje opreme i materijal (cevi, filteri), čime drastično smanjuje troškove – a cenu ostavlja istu ili čak napumpanu.

2.3. Korišćenje jeftinijih materijala

Još jedna česta praksa jeste korišćenje plastičnih cevi sumnjivog kvaliteta, tankih zidova i bez sertifikata. Umesto proverenih filtera, koriste se improvizovani ili reciklirani elementi. Ove cevi često ne izdrže pritisak zemlje ili vode, dolazi do kolapsa bunara, lošeg protoka ili kontaminacije.

Korisniku se naravno predstavi da su u pitanju „nove i kvalitetne cevi“. Pošto su cevi već ugrađene, a bunar zatvoren, nema načina da se vizuelno proveri istinitost tvrdnji.

2.4. Ubrzano bušenje bez stabilizacije

Da bi se posao završio što brže, bušači ponekad izostave stabilizaciju zidova bušotine bentonitom ili drugim materijalima. U peskovitim i šljunkovitim slojevima, to može dovesti do urušavanja zidova, čime dolazi do zapunjavanja cevi sitnim materijalom, smanjenja protoka i na kraju zagušenja bunara.

Ubrzano bušenje bez pauza za stabilizaciju dovodi do dodatnog habanja alata, ali i povećava rizik za celu strukturu bunara.

2.5. Lažno prikazivanje količine vode

Nakon završetka bušenja, bušači često obavljaju testiranje protoka vode. Međutim, u nekim slučajevima koriste sopstvenu vodu iz cisterni ili rezervoara kako bi simulirali veću izdašnost bunara. Klijentu se tada pokaže „jak mlaz“, iako u stvarnosti bunar daje znatno manje vode.

Ovaj trik je posebno opasan jer korisnik planira sistem navodnjavanja, domaćinstvo ili proizvodni pogon na osnovu netačnih podataka.

2.6. Preskakanje ispiranja i dezinfekcije

Po završetku bušenja, bunar mora da se ispere i dezinfikuje, kako bi se uklonili mulj, bušačka tečnost i mikrobiološke kontaminacije. Međutim, bušači često preskoče ovaj korak, jer zahteva dodatno vreme i hemikalije.

Nakon nekoliko meseci ili godina, korisnik primeti mutnu vodu, neprijatan miris ili pojavu bakterija. Tada je već kasno – a bušač je davno otišao.

2.7. Umetanje cevi i betona bez nivelacije

Kada se umetnu cevi u rupu, neophodno je izvršiti nivelaciju i centriranje, kako bi se cevi pravilno pozicionirale. Takođe, kod izlivanja betonskog prstena ili cementne košuljice, mora se paziti na ravnotežu i zaptivanje.

Bušači koji žure često samo „ubace cevi“, bez provere vertikalnosti. Posledica su krive cevi, loš protok i problemi sa pumpom.

2.8. Ograničeno testiranje pumpe

Nakon što se bunar završi, uobičajeno je da se testira rad pumpe pod opterećenjem. Neki izvođači ne rade ovaj test, već samo pokažu da pumpa „izbacuje vodu“. To ne otkriva realnu sliku – na primer da li je protok stabilan tokom sat vremena ili da li dolazi do pada nivoa vode pri dužem radu.

2.9. Nedostatak dokumentacije

Zakon predviđa da svaki bunar ima tehničku dokumentaciju: lokaciju, dubinu, presek slojeva, tip cevi, izdašnost, nivo vode i kvalitet. Mnogi bušači ne izdaju ništa od ovoga, ili predaju šture papire bez detalja.

Bez dokumentacije, korisnik kasnije ne može da prijavi bunar, da ga legalizuje ili koristi za zvanične potrebe (npr. u poljoprivredi ili industriji).

2.10. Prikrivanje stvarnog vremena rada

Bušači često navode da su na terenu proveli više dana nego što jesu. Na primer, kažu da su bušili 4 dana, iako su realno radili samo 2 dana. Na taj način opravdavaju visoku cenu, a korisniku je teško da dokaže drugačije.

3. Šta se dešava ako to ne uradimo?

Kada izvođač ne koristi pomenute trikove, radovi traju duže, troškovi su veći, a zarada manja. Međutim, rezultat je kvalitetan i dugotrajan bunar koji korisniku donosi sigurnost i stabilan izvor vode.

S druge strane, kada se trikovi ne prepoznaju i ne spreče, posledice mogu biti ozbiljne. Evo nekoliko scenarija:

3.1. Pad izdašnosti i sušenje bunara

Ako se buši do pliće vode, ili se koristi loš materijal, bunar vremenom gubi izdašnost. U letnjim mesecima dolazi do sušenja, a korisnik ostaje bez vode kada mu je najpotrebnija.

3.2. Kolaps cevi i zagušenje sistema

Jeftine cevi i loša ugradnja dovode do kolapsa. Unutrašnjost cevi se zapuni peskom, šljunkom ili glinom. Pumpa ne može da radi, a popravka je skupa i često podrazumeva novo bušenje.

3.3. Kontaminacija vode

Bez pravilne dezinfekcije i izolacije slojeva, dolazi do mešanja vode različitog kvaliteta. Pojavljuju se bakterije, nitrati, gvožđe ili fekalne materije. Takva voda nije za piće i može izazvati zdravstvene probleme.

3.4. Nemogućnost legalizacije

Bez tehničke dokumentacije i pratećih analiza, bunar ne može da se legalizuje. To znači da se ne može koristiti za subvencije, prodaju nekretnine, ili priključak na elektroenergetski sistem za pumpu.

3.5. Gubitak poverenja i dodatni troškovi

Korisnik koji je prevaren gubi poverenje u ceo sistem. Mora da angažuje novog izvođača, ponovo plaća bušenje i dodatne radove, što značajno povećava ukupne troškove.

Zaključak

Bušenje bunara kompresorom može biti efikasno i kvalitetno rešenje – ali samo ako se radi stručno i po pravilima struke. Skriveni trikovi koje koriste neki bušači možda donose brzi profit izvođačima, ali korisnicima donose dugoročne probleme.

Zato je važno da se pre bušenja informišete, tražite detaljnu ponudu, insistirate na dokumentaciji i proverite iskustva drugih korisnika. Samo tako možete biti sigurni da će vaša investicija biti isplativa i dugotrajna.

Kontakt informacije

Za više informacija i tehničku pomoć obratite se:

bunar.rs
Telefon: 064 669 4209