Pumpa u Klincima u julu zvuči drugačije nego u aprilu
Ko ima stari bunar u Klincima, ne treba mu kalendar da zna kad je počelo suvo leto. Prvo se u pumpi javi vazduh, pa voda iz slavine izlazi u naletima, pa se u čaši pojavi mutnoća. Potok pod imanjem tada je već davno utihnuo, izvor kod puta sveo se na vlažnu mrlju, a u selu se dogovara ko će zvati cisternu. Svake godine ista priča i isto pitanje: je li bunar loše kopan, ili vode prosto nema?
Ni jedno ni drugo. Bunar je dobro kopan, ali u sloj koji je od početka živeo od kiše. A kiše u avgustu, u okolini Valjeva, nema. Da bi se razumelo zašto plitka voda ovde ode tako brzo, treba pogledati odakle ona uopšte dolazi.
Plitka voda pod Klincima stoji u džepovima jezerskog taloga, ne u sloju
Zemlja na kojoj stoji selo nije nastala kao jedna celina. To je talog nekadašnjeg jezera koje je pokrivalo dobar deo ovog kraja: pesak se taložio gde je voda tekla brže, glina i lapor gde je bila mirna, šljunak uz stare obale. Kad se jezero povuklo, ostala je izmešana masa u kojoj se pesak, glina, lapor i šljunak smenjuju na kratkim rastojanjima, i to ne u urednim pločama nego u džepovima.
Voda koju stari bunari hvataju stoji baš u tim peskovitim džepovima. Svaki džep je sa strane zatvoren glinom, pa nema odakle da se dopuni osim odozgo, kišom koja padne tačno iznad njega. Zaliha mu je mala i to nikakva pumpa ne može da nadmudri. U proleće je pun, jer se sneg otopio i kiše se ređaju. Od juna se puni sve manje, a troši sve više: sunce isisava vlagu iz površine, voćnjak i bašta je vuku korenjem, a cela padina je cedi prema potoku. Kad iz istog džepa jedno domaćinstvo zaliva, napaja stoku i pere veš, a susedno radi isto, dno se javi pre nego što leto stigne do polovine.
Stari široki bunar pravljen je baš za tu vodu — i zato danas nije samo prazan, nego i nezgodan
Bunar koji su zidali dedovi, sa oknom širokim oko metar, nije greška. Tako se u ono vreme jedino i moglo do vode: kopalo se dok se ne pojavi, pa se ozidalo. Široko okno bilo je potrebno da čovek stane u njega i da bunar sakupi što više plitke vode iz okolnog peska. Za kuću bez kupatila i veš-mašine ta zaliha je u većini godina bila dovoljna.
Ali ta ista voda ima osobinu koja je danas problem: ona je površinska. Sve što se u selu spusti u zemlju, sa njiva, iz staja, iz septičkih jama, sa puta, stiže prvo u nju. Zato je plitka voda u Klincima, i po našim podacima, nepitka čak i kad je bistra. I zato, kad se na istom imanju buši novi duboki bunar, gornji deo bušotine koji prolazi kroz jezerski talog ne sme da ostane otvoren. On se zatvara i izoluje cevima, da se plitka voda ne bi slila u dubinu i pokvarila ono što je tamo pronađeno. Bušotina koja taj korak preskoči daje vodu iz dubine, ali sa ukusom i sadržajem plitkog sloja.
Ispod taloga leži tvrda karbonatna stena, a u njoj voda putuje godinama, ne po godišnjim dobima
Kad bušilica prođe kroz jezerski talog, udari u nešto sasvim drugo: čvrst krečnjak i dolomit. Ta stena ne drži vodu u porama kao pesak, nego u pukotinama i kanalima koje je voda vekovima sama proširivala. Njen sliv nije jedan džep iznad kuće, nego brda kilometrima unaokolo. Kiša koja upije negde daleko putuje pukotinama polako, mesecima i godinama, i stiže pod Klince kao da avgusta nije ni bilo.
Zato toj vodi jedno suvo leto ne može ništa. Nije bolja zato što je dublja, nego zato što je hrani mnogo veći i sporiji sistem, a debeli sloj taloga iznad nje već je odradio filtriranje. Ima i drugu stranu: pukotine u kamenu nisu raspoređene ravnomerno. Na jednom mestu stena je razlomljena i daje obilato, malo dalje je zatvorena i suva. Baš zato se u Klincima mesto bušenja ne bira po tome gde je zgodno za traktor, nego se teren prvo pročita: karte i sonde kažu šta je ispod, iskustvo kaže gde je stena obično ispucala, a rašlje sve to još jednom prekontrolišu na samoj parceli.
Metri se u Klincima broje tek kad bušilica prođe talog i uđe u stenu
Domaćin obično prvo pita koliko metara. Poštena majstorska istina je da se to ovde ne zna dok se ne buši. Prvo ide jezerski talog, koji na jednom kraju sela može biti tanak, a na drugom debeo, jer jezero dno nije poravnalo. Onda dolazi prelaz u stenu, često sa raspadnutim, krtim vrhom. Tek ispod toga, u pukotinama, stoji voda koja se traži, i ona se najavi sama, promenom u onome što bušilica izbacuje. Stati ranije znači ostati u plitkom sloju i dobiti bunar koji će se sledećeg avgusta ponašati kao dedin. Bušiti napamet dublje nego što stena traži znači plaćati metre koji ne donose ništa.
Zato se cena bušenja bunara u ovom kraju ne može ozbiljno reći preko telefona, nego tek posle pregleda parcele. Tlo u okolini Klinaca se, uz to, na više mesta pomeralo, pa i to ulazi u odluku gde će mašina stati. Ako vam se svakog leta ponavlja ista priča sa kofom, cisternom i izvorom koji presuši, zatražite procenu — dođemo, pregledamo baš vašu parcelu u Klincima i kažemo vam šta stoji ispod nje i gde je voda koja ne zavisi od kiše.